MOJE NAJDRAŽE

Htjela bih se ispričati onima kojima se ne sviđa moj blog. Ne morate ga čitati. Na pisanje ovog bloga odlučila sam se, da pomognem budućim majkama. Naravno da je svaki porod jedinstven . Imala sam vrlo težak porod, te sam tim blogom htjela pomoći. Željela sam da pročitate kako doktori vrijeđaju i trudnice nemaju pravo glasa. U redu ako se nekome ne sviđa ne mora čitati. No da se vratim na svoje malo zlato. Moje dijete je meni sve. Za njega živim, i za njega bih sve napravila. Vrijeme nam prolazi u igri i međusobnom upoznavanju. Nažalost skroz smo prestali dojiti, jer neće ni blizu. Ne voli se baš kupati. Čim ga stavim blizu vode jako vrišti. Obožavamo šetnje, pogotovo one duge, jer je toplo. Iz dana u dan napreduje. Najljepše mi je kad mi se od uha do uha nasmije. Tada sam najponosnija majka na svijetu. Obožavam ga gledati dok spava, poput malog anđela. A tek dok se budi, i onako još snen se nasmješi. Ne mogu ni opisati sreću koju osjećam. Ne spava baš najbolje. Po noći se često budi. Vjerojatno je zbog zubića, nikako da izbiju van. Puno slini i sve grize. Nekad super jede, a ima dana kad skoro nista ne pojede. Takav je, živahan, stalno lamata nogicama, diže glavicu, okreće se na trbuh. Ne voli se preskidati. Čim ga stavim na spužvu krene vrištati. Sve ga zanima, stalno bi se nosio, gledao, dirao stvari,. Jako je znatiželjan. Ma on je moje najdraže, moje najmilije. U slijedećim postovima opisat ću Vam daljni razvoj mojeg mališana, problemi sa spavanjem i sl.

PRVI MJESEC SA BEBOM

Prva dan sa nasom bebom protekao je prelijepo. Bili su baka i deda, druga baka, prabaka. Svi su ga htjeli držati i maziti. Dojila sam ga, no primjetila sam da je nervozan, te sam mu ipak dala na bočicu bebimila. Sve je pojeo nekih 80 ml. Sve je proteklo super, i prvo presvlačenje pelene i prva noć. Nismo mogli vjerovati. Naša beba je spavala cijelu noć. Bio je presladak. Samo sam ga gledals i gledala. Nisam mogla vjerovati da je to moje dijete. Odmah sam ga zavoljela. Dosao je vikend i problemi s dojenjem. On je htio non stop sisati. Davala sam mu kad god je htio papati, no nije bilo dovoljno, bio je nervozan i plačljiv. Jedva sam čekala ponedjeljak da dođe patronažna. Ajde izdržali smo vikend, došao je ponedjeljak. Bili smo sami doma, tata nam je morao negdje ići. Sve je proteklo dobro. Pokazala mi je kako previti pupak. Rekla mi je neka dojim, no moram davati dohranu jer beba ne dobiva baš na kilaži. Dojila sam ga kad god je on htio sisati. Trudila sam se. Izdajala sam se svaki dan. Iz dana u dana je išao u dužinu i malo u širinu. Sa mjesec dana bili smo naručeni na prvi pregled kod pedijatrice. Izvagala ga je, izmjerila, cijelog ga je pregledala. Zaključila je da je sve u redu, no ne dobiva dosta na kilaži. Moramo uvesti dohranu, a i dalje dojiti. Svaki tjedan smo dolazili i napredovali smo. Dogodilo se ono neizbježno. Nije više uopće htio sisati. Samo je htio na bočicu. Bila sam toliko tužna. Većina je mene krivila. Govorili su: nemaš dosta mlijeka, ne trudiš se dovoljno i slične stvari. Bilo je to za mene dramatično iskustvo. Stalno su se bake petljale u odgoj, a bilo je svega. Bitno je da je moj maleni napredovao i da je sretna beba. Za njega bih sve napravila, pa mama zna najbolje. Tko će se brinuti najbolje za dijete, ako ne mama. Drage moje buduće mame, ne dajte da Vam se bake, djedovi, prabake mješaju u odgoj dijeteta. Vi znate što je najbolje za dijete. Moj maleni je sretna beba i obožava svoju mamu. U slijedećim postovima ooisivat ću razvoj svog dijeteta kroz mjesece.

BORAVAK U BOLNICI I DOLAZAK DOMA SA BEBOM

Boravak u bolnici nije baš bio nešto posebno. Poslije poroda sam bila toliko gladna da bi svašta pojela. Nisu mi dali ništa za jesti, već su me priključili na infuziju, i ostavili u hodniku na krevetu. Nije bilo mjesta u sobi, pa smo mi žene koje smo rodile smjestili u hodnik. Tamo sam bila nekih sat vremena, dok nisu sestre došle po mene i odvele me u sobu. Bila sam u sobi sa svojom cimericom koja je bila samnom na indukciji. Ona je rodila par sati prije mene dečkića od 4200 grama. Moj mališan rodio se sa 3450 grama i 53 cm dugačak. Nedugo nakon što su me dovezli u sobi, donijeli su nam naše bebice. Taj prvi kontakt na kožu nikad neću zaboraviti. Bilo je prekrasno, predivno je mirisao. Nedugo zatim došla je sestra i pomogla nam pri dojenju. Mlijeko je bio početni kolostrum. Bilo ga je toliko malo, da je moj bebač htio stalno sisati. Počeli su prvi problemi, dobio je žuticu i nije htio jesti, samo je spavao. Kad bi trebao jesti nije se mogao probuditi, koliko ga je ta žutica umorila. Morao je ići na foto sunčanje. Nisam bila sretna, ali šta se tu može. Cijeli dan i noć sam bila bez njega. Hranili su ga adaptiranim mlijekom, jer je sestra rekla da nemam dovoljno mlijeka, i da je bebač gladan. Bila sam toliko tužna što ne mogu dojiti, i što nije sa mnom. Preživjeli smo i taj dan i noć, i opet je bio samnom. Došla je pedijatrica i rekla da je sad dobro, no da ga trebam stalno dojiti. Poslušala sam i nju, te ga dojila cijeli dan i noć. Sutradan smo išli doma. Napokon nakon 10 dana boravka u toj bolnici. Sestre na babinjama moram pohvaliti. Stvarno su jako ljubazne i puno su mi pomogle. Doktori su druga priča. O njima sam vam već pisala. Napokon idemo doma. Muž i moji roditelji su došli po nas. Doma su nas dočekali prabaka i druga baka i puno kolača. Jedva sam čekala da se najedem poštene hrane. U bolnici je sve bljutavo, suho i nije posoljeno. Kad smo došli doma, prvi puta sam pošteno vidjela svoju bebu. To je toliko lijepo dijete, nisam mogla vjerovati da sam ga ja rodila. Bila sam presretna i ispunjena nekom radošću koju ne mogu ni opisati. Slijedilo je  prvo presvlačenje i maženje sa bebicom. Svi su bili oko bebice. Bake su bile opčinjene bebicom. Toliko sreće nisam nikad vidjela u njihovim očima.

Porod

POROD

23.7.2014.- Došla sam na zadnji pregled u ambulantu prije ostanka u bolnici. Opet gužva. Sve je po starom, čekanje i slično. Pregledom je ustanovljeno da se ništa nije promijenilo od prije dva dana i dalje sam otvorena samo pola prsta, a beba je skroz nisko dolje u zdjelici. Bilo mi je drago što je još jedna trudnica naručena na indukciju kad i ja. Također je bila otvorena pola prsta, a i njoj je termin prošao kad i meni (14.7.). Došle smo gore u rađaonicu gdje su nam izvadili krv, napravili još neke pretrage, te nas ponovno spojili na CTG i kasnije na ultrazvuk da vidimo težinu bebice. Čekale smo par sati dok nam nisu pronašli sobu. Ručale smo na hodniku. Bilo je dogovoreno da ce indukcije biti obavljene u ponoć sa prvim gelom. kad smo završile s ručkom smjestili su nas na ginekologiju jer nije bilo mjesta. rečeno nam je da će se naša indukcija izvršiti tek sutradan u ponoć, jer imaju dvije indukcije koje su hitnije zbog dijabetesa. Da ne povjeruješ. Ne bih ništa rekla, da mi moja ginekologica nije zabranila jesti i piti slatko zbog šećera u urinu. Cijelu trudnoću uopće nisam jela slatko, a nisam imala šećer, jedino u urinu. Dobro nema veze izdržat ću te dane u bolnici. Smjestile smo se u sobu i čekale. Velika podrška mi je bio moj muž. Svaki pregled na kojem sam bila u bolnici išao je sa mnom. bilo mi je jako teško što sam u sobi, a znam da taj dan neću upoznati svoju bebu. Puno mi je značilo što sam sa mladom mamom koja isto čeka indukcija bila u sobi. Mogle smo pričati o svemu, barem nam nije bilo dosadno. Sati su brže prolazili. Negdje oko 22 h pozvali su nas da dodemo u rađaonicu na ctg. Bilo je grozno, moraš čekati na red, osluškuješ kako žene rađaju, vrište. Puna sam euforije od slušanja, želim što prije upoznati svoje dijete. Nekako je prošla i ta prva noć. Jutro je uvijek nekako ljepše. u 6h odlazimo na ctg, slušati srčeka svojih bebica, pa doručak i tako. Oko 10 h mi je došao muž, i to mi je bilo najljepše vrijeme koje sam provela prije poroda. Cijeli dan je bio sa mnom . 22 h je i opet na ctg kao i prošlu noć. Kao što znate ovu noć je trebala biti indukcija , no opet je odgođena za drugu noć. Ajde dobro još jedno razočaranje i tuga, plakala sam ali nije pomoglo. Izdrzat ću ja to. Dolazi i taj dan indukcije. Dan provodim  sa mužem. Hodam po bolnici po stepenicama i tako. Dolazi ponoć i ubrizgavaju mi prvi gel,poslije kojeg moram sat vremena biti na ctg. Poslije Ctg-a šalju me u sobu. Moja cimerica spava, a ja ne mogu zaspati hodam ne bi li što potaknula.Došlo je jutro ništa se nije dogodilo, ubrizgavaju drugi gel u 6h, Taj drugi gel odmah potiče male trudove. Ništa šalju me u sobu i nek javljam novosti. Ne bi vjerovale trudovi su bili toliki jaki da nisam mogla ni na wc kak spada, ništa nisam mogla pojesti, nisam znala kud bi sa sobom i tako cijeli dan. Kad me mama zvala ili bilo tko drugi nisam se mogla javiti od boli. Bilo je nekih 20 h i vizita je došla u sobu, zahtjevali su da dođemo na ctg i da moramo dobiti treći gel. Odbijala sam gel, sve dok mi nisu poslali ravnatelja koji me izvrijeđao i svašta rekao. Otišla sam na pregled na kojem mi je jedan jako dobar doktor rekao da neće biti potrebe za trećim gelom, jer sam otvorena 4 cm i da mi daju klistir.Dobila sam klistir i poslana sam na Ctg. Dva sata sam bila na ctg, Nakon toga išla sam hodati, no čim sam zakoračila puknuo mi je vodenjak. Te sam nazvala muža i rekla da dođe, jer ću roditi. Ležala , sam i ležala u bolovima sve dok nije došao moj muž, negdje oko 5 ujutro. Tada je sve bilo lakše podnijeti. Tako sam ja bila na ctg u boxu,,muž sa mnom, brojali smo jačinu truda. Doktori su se izmjenjivali, ručno me otvarali, što je užasno bolno. To je trajalo i trajalo, ja sam tiskala kako mi je rečeno, no nikako da se vidi glavica. Bilo mi je žao muža, bio je i gladan i žedan. Toliko sam ga voljela u tom trenutku, što je bio uz mene i pružao mi podršku. Sve je predugo trajalo bilo je točno 15 i 10 h istjerali su mi muža van, i porodili me na vakuum i rezali me puno. Kada sam napokon vidjela svog dječačića vrijeme je stali, sva bol kao da je nestala. Vidjela sam samo njega. Prekrasno malo stvorenje lijepo kao anđeo. Kad su me šivali bio je na meni, tako da skoro nisam ni osjetila šivanje. Bilo mi je žao što muž nije bio na samom kraju, a vjerojatno nisu htjeli da vidi kak me režu . Sve u svemu porod je bio jako težak, pretrpjela sam mnogo nepravde što od doktora, što od primalja. No kada zagrlim svoje zlato sve zaboravim barem na jedan trenutak .Držite se drage buduće mame, mi sve možemo.

Trudnoća

Kao što znate najljepši trenutak u životu svake žene je naravno rođenje dijeteta. To se i meni dogodilo=
. Bio je to 7.11. 2013. tada sam radila test na trudnoću i saznala da sam trudna=
. Bila sam presretna, no nisam vjerovala nakon prvog testa, morala sam kupiti i drugi koji je također potvrdio moje sumnje- trudna sam! Jeiiiiiiii to je bila prva reakcija, no kasnije je došao strah. Nisam znala kako reći dečku. Tajila sam mu dva dana da sam trudna, no ipak sam mu rekla pa šta bude. Moj savjet vam je da kažete dečku ili mužu odmah čim saznate da ste trudne. Moj dečko danas muž bio je presretan kad je saznao da sam trudna. Jer ako vas iskreno voli veselit će se s vama. Drugi dan sam otisla kod ginekologice da potvrdim. To isčekivanje kod ginekologice je bilo najgore, ali kad sam saznala da sam trudna 5 i pol tjedana to je bio najsretnijiii trenutak u mome životu. Kad sam došla doma, i moj dečko je bio presretan. Drugi korak je bio kako to reći svojim roditeljima. Tata mi je super reagirao, no mama nije baš, kao kako će ona tako rano postati baka i tako slične stvari. Slijedeći korak na koji smo se odlučili je vjenčanje. Zašto čekati već smo više od godinu dana skupa i živimo skupa. Bilo je to malo ali lijepo vjenčanje. Tada su uslijedili pregledi kod ginekologa jednom mjesečno. Naravno da svaka mama strahuje: da li je sve u redu s dijetetom, da li imaju neku upalu, da se nisu mozda otvorile. Najgori su mi bili ti pregledi. Jako su nelagodni i grubi barem kod moje ginekologice. Uvijek je bila gužva a trudnice su pregledavali kao na traci. No sve se to pretrpi samo da znam je li sve u redu sa bebom. Uslijedili su odlasci u kupovine. Kupovali smo stvari za našu bebu. Naravno kao i svaka buduća mama jedva sam čekala da primim svoju malu mrvicu u naručje=
. Dani su prolazili, ja sam bila sve krupnija, vise sam se odmarala, bila u isčekivanju bebe. U 6 mjesecu trudnoće već smo sve kupili: krevetić, komodu za presvlačenje, higjenske potrepštine , dobili brdo robice, nešto kupili. Sve sam oprala, ispeglala i sve je bilo spremno za dolazak našeg malog Matijee. Nisam rekla da se u trudnoći mora obaviti puno nepotrebnih pretraga kao npr: triple test. Nisam ga htjela napraviti jer sam privatno otisla u polikliniku Ginekos, no ipak sam morala ić u Petrovu i to napraviti. No ništa mi nije bilo teško, samo da znam da je sve u redu sa mojim dečkićem. Sa 35 tjedana krenula sam na preglede u bolnicu Merkur. Ti pregledi su bili uzasni. Svaki tjedan ić na preglede , gužve ogromne, čeka se po 5 sati. Na tim pregledima obavljaju ctg kojim mjere otkucaje srca bebe i otvorenost. Sve je bilo u redu, no nikako se nisam otvarala. Prošao je 16.7 termin svi smo bili u isčekivanju, no pregledom utvrđeno bebica skroz dolje u zdjelici no cerviks skroz zatvoren. Kad prođe termin ide se svaki drugi dan u bolnicu na preglede užas= . Došla sam na pregled na 41+3 i ostala u bolnici zbog indukcije poroda pošto se ne otvaram. Napokon mislila sam u sebi. Upoznat ću svoju bebu. No o tome ću pisati u slijedećem postu= . Nadam se da ste bar malo stekli uvid u moje osjećaje tijekom trudnoće. Ta sreća ne može se opisati riječima. To se mora doživjeti. U slijedećem postu Vas čeka moj porod i boravak u bolnici. Vidimo se uskoro dragi čitatelji= .